OŠ "Musa Ćazim Ćatić"

Pitaju me, sjećam li se prvog dana škole? Mislite na onaj dan kada se jedna generacija sastala ispred škole, kada su se stidljiva djeca skrivala iza mame i nisu željela da naprave novi korak u životu, i da krenu u školu. Onog dana kada si sjedio sa strancem u klupi, sa djetetom koje uopće ne poznaješ, da s njim dijeliš klupu, gumicu, čokoladicu, svesku, pa čak i knjigu i olovku. Ali od tada, s tim osobama počinješ da dijeliš i doživalje, a onda i događaje, tajne uz upozorenje ''Ne smiješ nikome reći'' koje niko nije ispunjavao, djelite pa čak i stol na pola svojim torbama kada je kontrolni, da prijatelj ne bi prepisao od tebe.Odrastete. I dođe vrijeme da se rastajete. Tada, tada vam sve te godine prolete kroz glavu, sve te provale na satovima, svađanje sa nastavnicima, svi oni dogovori da pobjegnemo, ali ne uspijemo. Sva ta lijepa sjećanja ostaju, ali.. vrijeme prolazi. Što je nekada daleko bilo, sada je sve bliže, a nama ostaje sve manje dana da provedemo zajedno u školskim klupama, da prepisujemo na kontrolnima, da se družimo, da lažemo nastavnike i izvlačimo se, da lupetamo na satovima i smijemo se šalama koje nastavnici ne razumiju. Zajedno smo uvijek bili u svim glupostima. Otkucala je ta žuta minuta. Rastajemo se. Svi onako zagrljeni sa suzama u očima, gledamo jedni druge, možda i posljednji put. Ovo je posljednji put da smo svi tu, zagrljeni, posljednji put da se zajedno radujemo, a ustvari tugujemo, jer se rastajemo, posljednji put smo svi tu, zajedno. Došao je kraj zajedničkih, školskih dana, i ovoj generaciji.
Evo nije bas citat, al nadam se da vam se svida
ili ovo

Neka čuje cijela nacija , rastaje se najbolja generacija